preskoči na sadržaj

Nacionalno vijeće učenika Republike Hrvatske

Login
Kršenje prava?

                      Ovdje!

Zajamčena prava učenika

 iz Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi RH   

Članak 33.

(1) Za učenike kojima je potrebna pomoć u učenju škola je dužna organizirati dopunsku nastavu.
(2) Dopunska nastava organizira se na određeno vrijeme kad je takav oblik pomoći učenicima potreban.

Članak 34.

Za učenike koji u određenom nastavnom predmetu ostvaruju natprosječne rezultate ili pokazuju poseban interes za određeni nastavni predmet škola je dužna organizirati dodatnu nastavu u koju se učenik uključuje na temelju vlastite odluke.

Članak 63.

(1) Škola provodi uočavanje, praćenje i poticanje darovitih učenika te im organizira dodatni rad prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima.

Članak 61.

 (1) Prava učenika su:

− pravo na obaviještenost o svim pitanjima koja se na njega odnose,

− pravo na savjet i pomoć u rješavanju problema, a sukladno njegovom najboljem interesu,

− pravo na uvažavanje njegovog mišljenja,

− pravo na pomoć drugih učenika školske ustanove,

− pravo na pritužbu koju može predati učiteljima, odnosno nastavnicima, ravnatelju i školskom odboru,

− pravo na sudjelovanje u radu vijeća učenika te u izradi i provedbi kućnog reda,

− pravo na predlaganje poboljšanja odgojno-obrazovnog procesa i odgojno-obrazovnog Rada

Članak 67.

Školske ustanove dužne su:

− stvarati uvjete za zdrav mentalni i fizički razvoj te socijalnu dobrobit učenika,

− sprječavati neprihvatljive oblike ponašanja,

− brinuti se o sigurnosti učenika,

− osigurati uvjete za uspješnost svakog učenika u učenju,

− brinuti se o zdravstvenom stanju učenika i o tome obavještavati liječnike primarne zdravstvene zaštite i roditelje,

− pratiti socijalne probleme i pojave kod učenika i poduzimati mjere za otklanjanje

njihovih uzroka i posljedica, u suradnji s tijelima socijalne skrbi odnosno drugim nadležnim tijelima,

− voditi evidenciju o neprihvatljivim oblicima ponašanja učenika,

− pružati savjetodavni rad učenicima.

Članak 69.

(1) Osnivač je dužan organizirati prijevoz učenicima razredne nastave (1.-4. razred) koji imaju adresu stanovanja udaljenu od škole najmanje tri kilometra.

(2) Osnivač je dužan organizirati prijevoz učenicima predmetne nastave (5.-8. razred) koji imaju adresu stanovanja udaljenu od škole najmanje pet kilometara.

(3) Osnivač je dužan organizirati međumjesni prijevoz, sredstvima redovitog putničkog javnog linijskog prijevoza, učenicima srednjih škola koji imaju mjesto prebivališta, odnosno boravišta udaljeno od mjesta škole najmanje pet kilometara, uz uvjet da su program upisali u školi najbližoj mjestu prebivališta, odnosno boravišta.

(4) Za učenike s teškoćama iz članka 65. stavka 1. ovog Zakona osigurava se prijevoz bez obzira na udaljenost i prijevoz pratitelja kada je zbog vrste i stupnja teškoća pratitelj potreban, a sukladno rješenju o primjerenom obliku školovanja.

Članak 70.

(1) Učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ostali radnici u školskim ustanovama dužni su poduzimati mjere zaštite prava učenika te o svakom kršenju tih prava, posebice o oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja učenika, odmah izvijestiti ravnatelja školske ustanove koji je to dužan javiti tijelu socijalne skrbi, odnosno drugom nadležnom tijelu.

Članak 71.

(1) U školi se osniva vijeće učenika koje čine predstavnici učenika svakog razrednog odjela.

(2) Predstavnik vijeća učenika sudjeluje u radu tijela škole kada se odlučuje o pravima i obvezama učenika, bez prava odlučivanja.

(3) Način izbora i djelokrug rada vijeća učenika utvrđuje se statutom škole.


 
                   
  
 
 članak 13.
 
1. Dijete ima pravo na slobodu izražavanja; to pravo mora, neovisno o granicama, uključivati slobodu traženja, primanja i širenja obavijesti i ideja svake vrste, usmeno
ili pismeno, tiskom ili umjetničkim oblikovanjem ili kojim drugim sredstvom prema izboru djeteta.
2. Uživanje ovoga prava može biti podvrgnuto samo onim ograničenjima koja su određena zakonom i koja su prijeko potrebna:
a) radi zaštite prava i ugleda drugih, ili
b) radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka, javnog zdravlja ili morala.
 
članak 14.
 
1. Države stranke priznat će djetetu pravo na slobodu misli, savjesti i vjere.
2. Države stranke poštivat će prava i dužnosti roditelja i, u određenim slučajevima, zakonskih skrbnika, u svezi s pružanjem pomoći djetetu u korištenju svojih prava na način koji je u skladu s njegovim razvojnim sposobnostima.
3. Sloboda izražavanja vjere ili uvjerenja može biti podvrgnuta samo onim ograničenjima koja su zakonom određena i koja su prijeko potrebna radi zaštite javne sigurnosti, zdravlja ili morala ili temeljnih prava i sloboda drugih.
 
 
 
članak 15.
 
1. Države stranke priznaju djetetu pravo na slobodu udruživanja i slobodu mirnog okupljanja.
2. Uživanju ovih prava ne mogu se postavljati nikakva ograničenja osim onih koja su u zajednici zakonski propisana i koja su u demokratskom društvu prijeko potrebna u interesu nacionalne ili javne sigurnosti, javnog poretka (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala, ili zaštiti prava i sloboda drugih.
 
članak 16.
 
1. Niti jedno dijete ne smije biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.
 
članak 28.
 
1. Države stranke priznaju svakome djetetu pravo na obrazovanje te će u svrhu ostvarivanja tog prava postupno i na temelju jednakih mogućnosti za svu djecu osobito:
a) svima osigurati obvezno i besplatno osnovno obrazovanje;
b) poticati razvoj različitih oblika srednjoškolskog obrazovanja, uključujući opću i stručnu izobrazbu, te ih učiniti raspoloživim i dostupnim svakom djetetu te poduzeti primjerene mjere kao što su uvođenje besplatne izobrazbe i osiguranje materijalne podrške kad je ona potrebna;
c) svim prikladnim sredstvima učiniti više i visoko obrazovanje dostupno svima na temelju sposobnosti;
d) učiniti da obavijestiti o školovanju te stručnoj izobrazbi i profesionalnom usmjeravanju budu dostupne svakomu djetetu;
e) poduzeti mjere za poticanje redovitog dolaska na nastavu i smanjenje stope ispisa djece iz škole.
2. Države stranke poduzet će potrebne mjere kako bi osigurale da se školska stega provodi na način kojim se potvrđuje djetetovo ljudsko dostojanstvo i koji je u skladu s ovom Konvencijom.
3. Države stranke promicat će međunarodnu suradnju u području obrazovanja, osobito u cilju suzbijanja neznanja i nepismenosti diljem svijeta te olakšanja pristupa znanstvenim i tehničkim spoznajama i suvremenim metodama podučavanja. U svezi s tim, posebna pozornost posvetit će se potrebama zemalja u razvoju.
 
Iz konvencije o pravima djeteta UN-a
 

 
 
 
 
 
 
 
Članak 26.
 
l. Svatko ima pravo na odgoj i obrazovanje. Odgoj i obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnom i općeobrazovnom stupnju. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno. Tehničko i strukovno obrazovanje mora biti dostupno svima; više i visoko obrazovanje mora biti dostupno svima prema sposobnostima.
2. Odgoj i obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobe i jačati poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. On mora promicati razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo medu svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda na održanju mira.
3. Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu.
 
Iz Deklaracije o ljudskim pravima UN-a
preskoči na navigaciju